Poslednji samit EU u Briselu trebalo je da bude istorijski trenutak demonstracije sile protiv Rusije, ali se završio kao diplomatska ruševina.
Dok se SAD pod novim vođstvom polako povlače sa geopolitičke scene, Evropa je želela da dokaže suverenitet. Ipak, umesto da iskoristi imovinu agresora za odbranu Ukrajine, Evropska unija sada traži od sopstvenih građana da odreše kesu. Ovo je analiza samita propuštenih prilika.
Neuspeh nad ruskim milijardama
Nedeljama se vodila polemika o takozvanom „kreditu za reparaciju“. Ideja koju je iznela Ursula von der Leyen bila je hrabra: 210 milijardi evra zamrznute ruske imovine, koja se većinom nalazi u EU, trebalo je da posluži kao garancija. Tim zalogom planiralo se mobilisanje 90 milijardi evra za Kijev. Međutim, u pregovorima koji su trajali do duboko u noć 19. decembra, plan se izjalovio. Pravna prepreka da se ruska imovina faktički konfiskuje bila je na kraju preveliki rizik za šefove država i vlada.
Poreski obveznici garantuju za Kijev
Ishod je gorka pilula za evropske budžete. Pošto nisu smeli da diraju ruski novac, članice EU će sada zajednički pozajmiti 90 milijardi evra na tržištu kapitala. Ove dugove na kraju moraju otplatiti poreski obveznici država članica. Posebno je provokativno to što je jedinstvo 27 država nestalo: Mađarska, Slovačka i Češka – sve redom pod upravom populističkih vlada – odbile su da daju saglasnost. Ostala je samo „koalicija finansijski voljnih“, dok je ostatak bloka povukao ručnu.
Strah od osvete Moskve
Iza zatvorenih vrata u Briselu odvijale su se dramatične scene. Pre svega, belgijski premijer Bart De Wever masovno je blokirao predlog. Kako se najveći deo zamrznutog novca nalazi kod finansijskog servisa Euroclear u Belgiji, Bart De Wever je strahovao od pravnih i ekonomskih mera odmazde Kremlja. Iako su druge države nudile Belgiji garancije za obeštećenje, poverenje nije bilo dovoljno veliko. Pravna osiguranja koja je zahtevao Bart De Wever bila su prosto neizvodljiva u tako kratkom roku.
Merz u izgubljenoj bitci
Nemački kancelar Friedrich Merz pozicionirao se kao jedan od najglasnijih zagovornika kredita za reparaciju. Želeo je da pošalje signal čvrstine: Rusija plaća za uništenje u Ukrajini. Ipak, Friedrich Merz je na kraju ostao skoro sam. Ni francuski predsednik Emmanuel Macron ni italijanska premijerka Giorgia Meloni nisu pokazali odlučnost da pojačaju pritisak na Belgiju. U diplomatskim krugovima se spekuliše da su Pariz i Rim želeli da zaštite sopstvene banke i preostale ekonomske veze sa Rusijom.
Trgovinski rat umesto novog poleta
Paraliza EU nije se ograničila samo na pomoć Ukrajini. I kod trgovinskog sporazuma Mercosur sa Latinskom Amerikom, Brisel je ostavio jadnu sliku. Ursula von der Leyen je praktično već bila na putu za Brazil kako bi nakon 25 godina pregovora potpisala ugovor. Međutim, ogroman pritisak poljoprivrednog lobija i veto koji je uložio Emmanuel Macron zaustavili su je u poslednjem trenutku. Giorgia Meloni je pokušala da spase što se spasti može, obećavajući predsedniku Brazila po imenu Luiz Inácio Lula da Silva rešenje u januaru, ali šteta je već učinjena: EU deluje nepouzdano i razjedinjeno.
Pirova pobeda za Zelenskog
Predsednik Wolodymyr Selenskyj, koji je lično doputovao u Brisel, odlazi sa pomešanim osećanjima. Iako je 90 milijardi evra za 2026. godinu osigurano, izostao je psihološki signal prema Vladimiru Putinu. Kremlj sada vidi crno na belo da Evropa preza od povlačenja zaista oštrih finansijskih poteza. EU je završila godinu kriza demonstracijom slabosti i time prokockala vredan diplomatski kapital.
Evropa je propustila priliku da korišćenjem ruskih resursa pokaže stvarni geopolitički suverenitet. Umesto toga, unutrašnji sukobi i nacionalni strahovi prelomljeni su preko leđa poreskih obveznika. Put ka 2026. godini biće za Uniju teži nego ikada, jer jedinstvo u ključnim pitanjima pokazuje duboke pukotine.
Izvor „newsflix.at“
Austria Aktuell: Da biste znali šta pokreće Evropu.