Naučni istraživač ETH Dirk Helbing upozorava: Političari su propustili digitalizaciju, a manipulatori su sada „razrušili temelje demokratije“.
Svi, bogati ili siromašni, imaju samo jedan glas na dan izbora – svi se jednako računaju. Ovo je jedan od osnovnih principa na kojima se zasniva naša moderna demokratija. Ali oni su sada potpuno potkopani od strane bogatih manipulatora uz pomoć novih digitalnih alata, kaže sociolog i fizičar Dirk Helbing u intervju za „Standard“.
Deepfakes, dezinformacije i vojske botova trenutno preplavljuju internet u neviđenoj meri. Čini se da se digitalizacija, koja nudi toliko mogućnosti, pretvara u bumerang za slobodne demokratije u svetu.
„Promašili smo nekoliko raskrsnica na putu, otišli u pogrešnom pravcu i sada moramo da se pozabavimo time“, naglašava profesor računarskih društvenih nauka na ETH Zürichu. Kombinacija profilisanja, bodovanja i ciljanja je posebno intenzivna, ali mnogi ljudi toga nisu svesni.
Iza engleskih tehničkih termina krije se princip procene ličnih korisničkih profila kako bi se zatim konkretno obratili odgovarajućim korisnicima sa prilagođenim sadržajem. Ovo je poznato iz onlajn oglašavanja, ali ide mnogo dalje.
„Ovo je uzdrmalo, da ne kažem uništilo, tri osnovna stuba demokratije: slobodne izbore, tajno glasanje i princip ‚jedna osoba, jedan glas‘.
Tajni izbori više ne postoje jer se savremene metode mogu koristiti za precizno predviđanje glasačkog ponašanja dotičnog korisnika iz javnih podataka – mikrociljanje se tada koristi za uticaj i manipulaciju svakog pojedinca. „To znači da je i slobodan izbor doveden u pitanje:“
I učvršćuje vekovnu izreku: Novac čini da se svet okreće. Oni sa najviše novca mogu tako da forsiraju formiranje javnog mnjenja kao nikada ranije i „skoro da rade nešto poput kupovine glasova“. Odjednom superbogati glumac više nema samo jedan glas. Helbing upozorava: „Ovako nije zamišljena demokratija.
Rat za naše umove
Već postoji „manipulacija izbora velikih razmera“ širom sveta, rekao je ekspert. Mere kao što je zabrana mikrociljanja za stranke dolaze prekasno i neefikasne su jer se dešavaju i van stranke. „Ako, na primer, podstičete raspoloženje protiv imigranata, znate koje strane imaju koristi od toga.
Istraživač želi da podigne svest o moći ovih metoda manipulacije: „Što više znate o ljudima, to konkretnije možete pokušati da ih usmerite u određenim pravcima u njihovom razmišljanju, osećanju i delovanju. U suštini, ciljanje nije ništa drugo do moderno Oružje u informacionom ratu“.
Za naše glave u ovom ratu se ne bore samo geopolitičke velesile, već i reklamne kompanije i IT kompanije. Svi oni žele da utiču na nas na svoj način, objašnjava sociolog. „Kao da nam više ljudi istovremeno govori šta sada treba da radimo. To ne može biti u duhu samoopredeljenog, prosvećenog donošenja odluka.“ Trenutno doživljavamo neželjene efekte: masu govora mržnje, lažne vesti i pandemiju dezinformacija.
On zna da je skandal Cambridge Analitica koji je postao javno poznat samo vrh ledenog brega. U to vreme, milioni Facebook podataka su zloupotrebljeni za ciljano mikrociljanje u američkoj izbornoj kampanji 2016. (koju je pobedio Donald Tramp) i kampanji za Bregzit.
„Međutim, u poslednjoj deceniji, više od 60 demokratija je podrivano takvim metodama. To još uvek nije dobro poznato“, upozorava Dirk Helbing. Izgledi su sumorni: „Ako je moguće uticati na formiranje vlade na ovaj način, društva se mogu vremenom transformisati. Zaštitni mehanizmi EU očigledno nisu dovoljni, a još ih je manje u drugim regionima sveta“.
„Ovako se monetizuju naša osnovna prava“
Za ovu nesigurnu situaciju je delimično kriva i sama politika. Oni su propustili velike mogućnosti koje nudi digitalizacija. Nove mogućnosti za suočavanje sa izazovima budućnosti u solidarnosti i saradnji više su potkopane nego podržane. Sada smo pokupili krhotine.
„Vidite potpuni promašaj politike. Sve što je trebalo da bude javno, sada je privatno, pa se više ne radi o rešavanju problema, već o maksimizaciji profita. […] Radi se samo o čistoj borbi za novac i moć, umesto o pitajući kako da popravimo ekonomski sistem koji više ne funkcioniše kako treba za ljude i životnu sredinu“.
Kompanije poput Meta (Facebook) zauzele su prostore za formiranje mišljenja na Internetu. Istovremeno, AI alati kao što je ChatGPT su apsorbovali i besplatno komercijalizovali svo ljudsko znanje. Kao rezultat toga, postoji rizik od masovnog gubitka posla. Do 8 miliona samo u Velikoj Britaniji, prema nedavnoj studiji.
„Ovako se monetizuju naša osnovna prava“, žali se Helbing. „Ovo je možda najbrutalnija eksploatacija koju smo ikada imali. Većina ljudi ne shvata koliko su moćni alati koji su se pojavili u pozadini, a koji prvenstveno služe posebnim interesima.“ Njegovo upozorenje: „Ako počne da boli, možda je već kasno da se spirala preokrene“.
Pustite građane da utiču
On se zalaže za preokret i značajno povećanje ranije relativno oskudnih finansijskih sredstava za digitalizaciju države. Istraživač zamišlja demokratizaciju projekata preko vladinih platformi u kojima svaki građanin može da učestvuje.
Tokom pilot testiranja u Arau, u Švajcarskoj, postalo je jasno da je klasični većinsko glasanje „jedan od najgorih postupaka” za takve procese jer, prvo, nisu uzeti u obzir troškovi projekta i postoji pristrasnost prema centru grada zbog do prenaseljenosti. Kao rezultat toga, periferija je bila u nepovoljnom položaju.
Ali ako je neophodan broj glasova ponderisan u tandemu sa troškovima – skupim projektima je bilo potrebno više glasova – ne samo da se povećava raznolikost. „Bilo je i više transparentnosti, što je zauzvrat dovelo do većeg poverenja, zadovoljstva i većeg učešća. Najvažniji zaključak: „Naučili smo kako da dozvolimo društvu da se organizuje na osnovu projekata. Ovi procesi bi naravno mogli biti podržani i digitalnim platformama.“
Kako može biti bolje
Njegova vizija digitalne nadogradnje naših demokratija je da svaki građanin bude uključen u nekoliko projekata – u svim predmetnim oblastima. Neki bi bili podržani, dok bi drugi sami bili uključeni u organizaciju.
„Imali bismo digitalne platforme koje bi nam omogućile da pronađemo pristalice i saradnike sa odgovarajućim kvalifikacijama i pomogle da organizujemo proces pomoću AI alata. To bi nam svima omogućilo da damo veći doprinos našem lokalnom okruženju i našoj budućnosti“, ističe stručnjak za digitalizaciju. predstavlja svoju sliku hrabre nove budućnosti.
Šta bi, po njemu, trebalo? Više novca, administrativne podrške i besplatnih javnih platformi za obradu.
„Demokratske inovacije su moguće. Možemo unaprediti demokratiju i razviti kolektivnu inteligenciju ako za to postoji politička volja. To bi učinilo ljude srećnijim, a rešenja bolja. I naravno, industrija bi takođe nešto zaradila od toga.“
„Vidite potpuni promašaj politike. Sve što je trebalo da bude javno, sada je privatno, pa se više ne radi o rešavanju problema, već o maksimizaciji profita. […] Radi se samo o čistoj borbi za novac i moć, umesto o pitajući kako da popravimo ekonomski sistem koji više ne funkcioniše kako treba za ljude i životnu sredinu“.
Izvor „heute.at“