Putin vodi rat dve i po godine. Ukrajinski istoričar Jaroslav Hricak otkriva pozadinu i govori o kraju.
Napredovanje ukrajinske vojske preko granice na rusku teritoriju od 6. avgusta izazvalo je veliku međunarodnu pometnju. Prvi put od 1945. godine delove Rusije okupiraju strani vojnici, oko 1.000 kvadratnih kilometara oko malog grada Suje. Za ratnog huškača Vladimira Putina, ovo je „velika sramota“, ne zanemaruje svoje reči pukovnik Markus Rajzner u svojoj najnovijoj analizi situacije u Kursku.
Ali zašto je Ukrajina preuzela značajan rizik ove operacije dok ruska vojska nastavlja da napreduje – polako ali sigurno – u Donbasu? „Posle neuspeha kontraofanzive 2023. godine, Ukrajincima je bila potrebna priča o uspehu Kurska ofanziva je jedna od njih“, objašnjava ukrajinski istoričar Jaroslav Hricak u intervju za „Presse“.
Kurska ofanziva narušava Putinov mačo imidž
„Ovo je rat na iscrpljivanje, čiji ishod zavisi ne toliko od toga šta se dešava na frontu, već od toga ko će se prvi srušiti pod teretom rata“, rekao je novinar i profesor Ukrajinskog katoličkog univerziteta. (UKU) u Lavovu. Javni moral je takođe presudan – na obe strane: „Kurška ofanziva, kao i ustanak u Prigožinu, pokazuje da Putin nije tako jak kao što se pretvara“.
Istovremeno, ovaj potez je i „poruka Zapadu“ za povećanje podrške. „Dajte nam alat i mi ćemo obaviti posao“, priseća se naučnik legendarnog govora Vinstona Čerčila iz februara 1941. Prethodni „premalo, prekasno pristupanje“ Zapada ne pomaže da se dobije ovaj rat.
„Demografski gledano, doživljavamo katastrofu“
Ukrajina se trenutno po treći put bori za svoju nezavisnost. Prva dva pokušaja tokom svetskih ratova su propala. Američki istoričar Timoti Snajder opisuje pogođene delove istočne Evrope kao „krvave zemlje“ zbog stotina hiljada žrtava rata i progona tokom ovih vremena.
„Za nas to nije metafora, već realnost. Sada nam je ponovo ugrožena egzistencija. Veliki su gubici i kada je reč o žrtvama. Srećom, još nema toliko mrtvih, ali demografski gledano doživljavamo katastrofu. “ kaže Hricak sa Blikom o masovnom egzodusu u inostranstvo pre ruske invazije.
Za autora „Biografije jednog opsednutog naroda” koreni aktuelnog sukoba sežu do početka 20. veka: „Mi se još uvek borimo protiv sukoba koji je započeo Prvim svetskim ratom koji dominira Evropom“. Pobednik će postati supersila, što je upravo ono što Putin želi da postigne.
Putin je na meti Ukrajine od 2008. godine
Kažu da je diktator Kremlja to planirao od kraja rusko-gruzijskog rata 2008. Nije bilo jakih međunarodnih reakcija, Putin je okusio krv: „Mislio je da može da nastavi.
Čak i tada su ruski planovi postali javni koji su zvučali skoro suviše apsurdno da bi bili verodostojni: Ukrajinu treba kazniti i podeliti zbog svoje zapadne orijentacije. „Jugoistok ruskog govornog područja treba da ide Rusiji. Putin nije bio zainteresovan za Zapad, previše je toksičan za njega. Centralne i severne oblasti Ukrajine, uključujući Kijev, tada bi bile bez izlaza na Crno more i bez značajnije industrije , neka vrsta nove beloruske vazalne države Rusije“, ističe Gricak.
2014 pokušao je da sprovede ovaj plan. Međutim, masa ga nije navijala, a veći gradovi Odesa i Harkov nisu se suprotstavljali Kijevu. „Moja iluzija je bila da je Putin naučio lekciju. Pogrešio sam“, rekao je naučnik sa gorkim pogledom.
„Veliki rat je bio poslednja Putinova šansa“
U pozadini, sovjetska prošlost država i dalje odjekuje. Moskovska elita je uvek verovala da Ukrajina neće moći da opstane kao suverena država, da će uvek ostati blisko vezana za Rusiju i da će na kraju propasti. Stvari su se ispostavile drugačije – i Ukrajinci nisu hteli da se vrate.
Hricak: „Putin je brinuo da mlada generacija više neće imati sećanja na Sovjetski Savez. Empatija prema Rusiji, čak i Ukrajinaca koji govore ruski, vremenom bi se smanjivala. Sat je otkucavao. Gledano na ovaj način, Veliki rat je bila Putinova poslednja šansa, inače bi Ukrajina bila izgubljena za njega“.
Nejasno je šta tačno Putin sada planira da uradi. Da li još uvek sledi plan da zbriše Ukrajinu sa mape? „Ne znamo.“ Ali Ukrajina je samo međukorak za dalekosežnije ambicije koje bi trebalo da osiguraju dominaciju Rusije u Evropi. „U poređenju sa ovim ciljevima, četiri [anektirana] regiona su samo mali zalogaj. Putin teško može biti zadovoljan time. Budućnost će zavisiti od toka ovog rata: „Ne znamo koliko je Putin realista.
Ukrajinci žele mir, ali ne po Putinovom diktatu
Hricak lično očekuje da će se odbrambena bitka protiv Rusa nastaviti još dugo: „Pitanje je i koliko dugo je stanovništvo spremno da nosi teret rata.
Prema trenutnim anketama, većina Ukrajinaca želi da okonča rat pregovorima: „Oni žele okončanje rata, ali ga žele pod uslovima koji su povoljni za Ukrajinu i koji obezbeđuju zapad zemlje.
Jedno mu je jasno: „Sve dok je Putin na vlasti, rat nije završen. Ne znamo da li Rusija zaista želi da pregovara, a izbori u SAD donose dodatnu neizvesnost. Ali Ukrajina se ne ruši, mi smo ne odustajemo Hajde, mi smo i dalje spremni da se branimo“.
Izvor „heute.at“