Pored promena u načinu života i ishrani, određene genetske varijacije igraju ulogu u gubitku težine.
Prema britanskim istraživačima, činjenica da neki ljudi gube na težini lakše od drugih mogla bi biti u našim genima. Tim je otkrio da određene genetske varijacije mogu značajno uticati na to kako ljudi reaguju na vežbanje dok gube na težini.
Studija, objavljena u časopisu Research Kuarterli for Ekercise and Sport, ispitala je kako različiti genetski profili utiču na gubitak težine nakon osmonedeljnog programa trčanja. Rezultati su otkrili: učesnici sa određenim genetskim markerima izgubili su znatno više težine od drugih, iako su završili isti program vežbanja.
U studiji je učestvovalo 38 prethodno neaktivnih odraslih osoba. Ispitanici, starosti između 20 i 40 godina, bili su nasumično podeljeni u dve grupe: grupu za obuku koja je pratila strukturirani program trčanja i kontrolnu grupu koja je održavala svoj uobičajeni način života.
3 kg više gubitka težine
Program obuke nije bio preterano zahtevan. Učesnici su trčali na otvorenom tri puta nedeljno, počevši od 20-minutnih sesija i postepeno povećavajući trajanje na 30 minuta tokom osmonedeljne studije. Od njih je zatraženo da održavaju svoju uobičajenu ishranu tokom studije. Na kraju osam nedelja, istraživači su primetili značajnu razliku u gubitku težine učesnika. Oni sa identifikovanim „genima za mršavljenje“ izgubili su znatno više težine od onih bez njih. Ljudi sa većinom genetskih markera su u proseku izgubili do 5 kg, dok su oni bez ovih gena izgubili u proseku 2 kg.
Genetske varijacije SNP
Da bi rešili ovu misteriju, istraživači su analizirali genetski sastav (DNK) svakog učesnika i tražili 1.000 genetskih varijacija poznatih kao polimorfizmi jednog nukleotida (SNP). SNP-ove možete zamisliti kao male varijacije pravopisa u našem genetskom kodu koje mogu uticati na različite aspekte našeg zdravlja i funkcija i procesa u organizmu.
Ukupno, studija je identifikovala 17 specifičnih SNP-a koji su bili snažno povezani sa gubitkom težine kao odgovor na vežbanje. Učesnici koji su imali više ovih „povoljnih“ genetskih varijacija izgubili su znatno više težine od onih koji su ih imali manje. 62% uočenog gubitka težine bilo je zbog genetskih faktora, dok je 37% bilo zbog vežbanja i promena načina života. To znači da je genetika igrala značajnu ulogu u tome koliko je kilograma svaka osoba izgubila, čak i kada je pratila isti program vežbanja. Studija je takođe otkrila da je vežbanje korisno za sve – bez obzira na genetski profil. Svi učesnici u grupi za vežbanje poboljšali su svoju kardiovaskularnu kondiciju i trčali su u proseku za 12,43% dalje u 12-minutnom testu na kraju studije.
„Ova studija je istakla neke važne gene koji su povezani sa gubitkom težine. Međutim, važno je zapamtiti da bez vežbanja i promena načina života, geni ne rade ništa jer su svi povezani zajedno“, kaže vođa studije Henri C. von Univerzitet of Essek.
Dve kategorije „tankih gena“
Geni identifikovani u studiji spadaju u dve glavne kategorije. U prvu grupu spadaju geni uključeni u kontrolu ishrane, skladištenja masti i energetskog metabolizma. Na primer, gen koji se zove PPARGC1A igra ključnu ulogu u regulisanju načina na koji naše telo sagoreva masti i koristi energiju. Drugi gen, CPT1B, pomaže u transportu masnih kiselina u elektrane naših ćelija, mitohondrije, gde se sagorevaju za energiju.
Druga grupa gena je povezana sa inteligencijom i mentalnim bolestima, posebno depresijom. Ova veza naglašava složenu vezu između mentalnog zdravlja, kognitivne funkcije i kontrole težine.
„Pravi“ geni sami po sebi nisu dovoljni
Dakle, šta to znači za prosečnu osobu koja želi da smrša? Iako ne možemo da promenimo naše gene, razumevanje našeg genetskog sastava može pomoći u razvoju efikasnijih strategija za gubitak težine. U budućnosti bi genetsko testiranje moglo da omogući personalizovane planove vežbanja i ishrane koji najbolje odgovaraju jedinstvenom genetskom sastavu svakog pojedinca.
Međutim, važno je zapamtiti da su geni samo jedan deo slagalice. Studija je pokazala da svi imaju koristi od vežbanja, bez obzira na njihov genetski profil. Iako neki ljudi imaju genetsku prednost kada je u pitanju gubitak težine vežbanjem, ostati aktivan je i dalje važan za opšte zdravlje i kondiciju.
Uprkos snažnoj genetskoj komponenti, dr. Chung je rekao da su faktori načina života i vežbanje i dalje ključni za gubitak težine i opšte zdravlje. „Vježbanje ima mnoge druge prednosti osim gubitka težine – od mentalnog zdravlja do kardiovaskularne kondicije – tako da ohrabrujem sve da nastave da vježbaju čak i ako ne vide razliku na skali“, naglašava dr. Chung.
Budućnost: Personalizovano upravljanje fitnesom i težinom
Rezultati mogu imati implikacije na personalizovane zdravstvene intervencije. „Ako bolje razumemo specifičan genetski profil osobe, nadamo se da možemo preduzeti bolje i uspešnije intervencije za poboljšanje zdravstvenih ishoda“, kaže istraživač. Ovo istraživanje otvara uzbudljive mogućnosti za budućnost personalizovanog fitnesa i upravljanja težinom. Međutim, osnovni principi zdravog načina života – redovno vežbanje, uravnotežena ishrana i dobro mentalno zdravlje – ostaju važni za svaku osobu, bez obzira na njen genetski sastav.
Izvor „heute.at“