„Život i rad Vuka Stefanović Karadžića u Beču; 160 godina od njegove smrti“
Vuk Stefanović Karadžić, rođen 6. novembra 1787. godine u Tršiću u Srbiji, bio je značajan srpski filolog, reformator jezika, etnolog, pesnik, prevodilac i diplomata. Smatra se najznačajnijim reformatorom srpskog pisanog jezika i veliki deo svog života proveo je u Beču.
Rane godine i obrazovanje
Karadžić je odrastao u jednostavnoj zemljoradničkoj porodici. Od ranog detinjstva pokazivao je izuzetan talenat za jezike i obrazovanje. Uprkos ograničenim obrazovnim mogućnostima u domovini, naučio je da čita iz crkvenoslovenske Biblije i pisao samorezbarenim perom i mastilom napravljenim od baruta.
Učešće u Srpskom ustanku
Karadžić je imao aktivnu ulogu u Prvom srpskom ustanku protiv Osmanskog carstva (1804-1813). Nakon što je ustanak propao, pobegao je u Beč, gde je povremeno živeo od 1813. U Beču je upoznao slavistu Jerneja Kopitara, koji ga je podstakao da se posveti prikupljanju i dokumentovanju srpske narodne poezije.
Život u Beču
Karadžić se 1818. godine u Beču oženio Bečankom Anom Kraus, sa kojom je imao 13 dece. Nažalost, većina njihove dece umrla je u mladosti, samo dvoje, Dimitrije i Mina, nadživeli su oca. Karadžić i njegova porodica živeli su na raznim adresama u Beču, uključujući Ungargasse 7 i Siegelgasse 1 u 3. bečkom okrugu.
Rad u Beču
Karadžić je tokom svog boravka u Beču objavio brojna značajna dela. To uključuje srpsku gramatiku (1814) i rečnik (1818), koji je zasnovan na fonetskom principu u kome svakom glasu odgovara slovo. Njegov prevod Novog zaveta na srpski jezik 1847. bio je značajan iskorak za srpski jezik. Karadžić je blisko sarađivao sa Jernejem Kopitarom, koji ga je podržavao u njegovim književnim i lingvističkim projektima.
Dvojno državljanstvo i kulturni uticaj
Karadžić je bio građanin i Habzburške monarhije i Srbije. Ovo dvojno državljanstvo mu je omogućilo da deluje kao most između kultura. Njegov rad je bio međunarodno priznat, a postao je član Akademije nauka u Beču i počasni doktor Univerziteta Jena.
Nasleđe
Vuk Karadžić je preminuo 7. februara 1864. godine u Beču. Njegovi ostaci su preneti u Beograd 1897. godine. Karadžićeve reforme i njegove zbirke srpskih narodnih pesama i bajki trajno su uticale na srpsku kulturu i obezbedile mu trajno mesto u istoriji.
Karadžićev život i rad su impresivan primer kulturne razmene i značaja jezičke reforme. Njegovi napori nisu samo revolucionisali srpski jezik i književnost, već su ojačali i kulturne veze između Austrije i Srbije.
16.11.2024 sa početkom u 19:00 u Festsaal Bezirksvorstehung Margareten, Schönbrunnerstraße 54, 1050 Wien
exyu.at