Suze su možda uobičajene, ali na mnogo načina ostaju misterija za nauku. Evo šta znamo o tome do sada.
Desilo se to Džastinu Biberu, Kim Kardašijan takođe, a čak su i suze Baraka Obame potekle u javnosti. Plakanje je osnovna potreba.
3 vrste suza
Praktično svako stvorenje sa očnim jabučicama proizvodi dve vrste suza: bazalne suze i refleksne suze. Bazalne suze održavaju oko vlažnim, dok refleksne suze štite oko od nadražujućih materija kao što je prašina. Ljudi takođe prolivaju emotivne suze kada su tužni, frustrirani ili srećni.
„Sve tri vrste suza su strukturno slične, sastoje se prvenstveno od vode, ulja, sluzi, antibakterijskih proteina i elektrolita“, piše Harvardska medicinska škola.
Jedva primećujete bazalne suze, koje se oslobađaju u malim količinama tokom dana. Refleksne suze i emocionalne suze, s druge strane, oslobađaju više tečnosti. One potiču iz posebnih suznih žlezda ispod obrva, koje regulišu ćelije u moždanom stablu. Tokom refleksnih suza, nervi u očima signaliziraju moždanom stablu da su suze potrebne. Međutim, kada su u pitanju emocionalne suze, istraživači veruju da drugi delovi mozga aktiviraju moždane matične ćelije.
Ne plačemo od rođenja
Da bi privukli pažnju svojih roditelja, sva živa bića vrište. Međutim, životinje ne puštaju emotivne suze – a ni ljudi ne plaču u prvih nekoliko nedelja. Tek kada napune jedan do dva meseca, slana tečnost počinje da curi iz njihovih očiju.
Istraživanja nemaju jasan odgovor na pitanje zašto plačemo kada smo tužni. „Moguće je da grimasa vrši pritisak na očne jabučice i stimuliše suzne kanale“, rekao je za Njujork tajms holandski profesor kliničke psihologije i stručnjak za ljudski plač Ad Vingerhoets. Prema mišljenju stručnjaka, to bi mogao biti razlog zašto bi zevanje ili smeh takođe mogli da dovedu do suza.
Svako ko plače treba pomoć
Dok je tuga najčešće povezana sa plačem, ona je takođe često povezana sa osećajem bespomoćnosti. Prema Vingerhoetsu, čini se da je ovo „osnovni element plakanja“ jer seže do prvobitne evolutivne svrhe suza: potrebe za pomoći ili podrškom.
„Plač se koristi, između ostalog, da signalizira drugima kada je pomoć potrebna i kada se neko oseća izolovanim i nezbrinutim“, piše Džonatan Rotenberg, profesor psihologije na Univerzitetu Kornel, u jednom od svojih radova o plakanju. Osim toga, prema velikoj studiji, većina ljudi se oseća bolje nakon plača. Naročito ako niste sami i druga osoba reaguje sa razumevanjem. Ovo često eliminiše problem koji je izazvao plač.
Žene plaču češće od muškaraca
Usput: To je kliše – ali razne studije potvrđuju da žene plaču redovnije od muškaraca. Mogući razlozi za ovo? „Dečaci potiskuju svoj plač jer se plaše da ne naruše rodni stereotip“, kaže Rotenberg.
Izvor „heute.at“