Analitički posmatrano, trajan mir u Ukrajini zahteva bolne ustupke sa svih strana. Prekid vatre i povratak normalnom životu zavise od toga da li su Rusija, Ukrajina i SAD spremne da odstupe od svojih maksimalističkih zahteva.
Ustupci Rusije
Da bi se okončao rat, Rusija bi morala da prizna suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine unutar međunarodno priznatih granica iz 2014.
Povlačenje trupa: Sve ruske trupe morale bi potpuno da napuste teritoriju Ukrajine, uključujući Krim i anektirane delove oblasti Donezk, Luhansk, Saporischschja i Cherson. Bez ovog koraka, svaki mirovni sporazum bio bi ništavan.
Isplata odštete: Rusija bi morala da plati odštetu za ogromnu štetu nanetu infrastrukturi, ekonomiji i ljudskim životima. Fond za obnovu finansiran ruskim sredstvima bio bi ključan.
Priznavanje neutralnosti: Rusija bi morala da prizna pravo Ukrajine na sopstveni put. To bi značilo prihvatanje neutralnog statusa Ukrajine – odnosno, bez pridruživanja NATO-u – u zamenu za snažne bezbednosne garancije zapadnih država.
Teške odluke Ukrajine
Čak i Ukrajina, uprkos svojoj ulozi žrtve agresije, morala bi da donese teške odluke:
Neutralnost: Kiew bi morao da se odrekne formalnog članstva u NATO-u. Zauzvrat, dobio bi snažne bezbednosne garancije od zemalja kao što su SAD, Großbritannien i Frankreich – garancije koje bi bile jače od onih iz Budimpeštanskog memoranduma iz 1994.
Status Krima i Donbassa: Trajan mir bi zahtevao zamrzavanje statusa Krima i određenih delova Donbassa. To bi značilo dugoročno prelazno rešenje umesto trenutnog vojnog.
Prava manjina: Kiew bi morao da ruskoj manjini pruži veća kulturna i jezička prava. Ovo bi doprinelo ublažavanju unutrašnjih tenzija.
Ključna uloga Amerike kao posrednika
SAD moraju da preuzmu ključnu posredničku ulogu u pregovorima, spremne na sopstvene ustupke i na pritisak na obe strane.
Pritisak na obe strane: Donald Trump je nagovestio da će se SAD povući iz posredovanja ako ne bude napretka. Kao posrednik, SAD bi morale da podstaknu Ukrajinu na bolne ustupke, kao i Rusiju (povlačenje trupa, isplata odštete).
Garancije: SAD bi morale da pruže Ukrajini ključne bezbednosne garancije kako bi se Kiew osećao sigurno bez formalnog članstva u NATO-u.
Ublažavanje sankcija: SAD bi morale da ponude postepeno ublažavanje sankcija protiv Rusije ako se mirovni sporazum sprovede. To bi bio podsticaj za Moskva da se pridržava dogovorenih uslova.
Realni putevi do prekida vatre: Šta je zaista moguće?
Realnost je da Rusija neće odustati od okupiranih i anektiranih teritorija, a Ukrajina neće odustati od svog suvereniteta. Ova pat-pozicija otežava pregovore. Umesto idealističkih zahteva, fokus mora biti na pragmatičnim opcijama.
S obzirom na tekući rat u Ukrajini i nedavne razgovore između američkog predsednika Donald Trumpa i ruskog predsednika Wladimir Putin, postavlja se pitanje o realnom izlazu iz sukoba. Trajan mir zahteva bolne ustupke svih učesnika: Rusija, Ukrajina i SAD kao posrednika. Međutim, ideal pravednog mira suočava se sa surovom realnošću: Rusija neće jednostavno odustati od svojih okupiranih teritorija.
Argumentacija Rusije i pitanje Kosova
Moskau već godinama koristi NATO intervenciju na Kosovu 1999. i kasniju jednostranu deklaraciju o nezavisnosti kao centralni pokušaj opravdanja svojih postupaka u Ukrajini. Argumentacija Rusije, koju dele mnoge države, jeste da je Zapad priznavanjem Kosova stvorio presedan koji je potkopao međunarodno pravo na teritorijalni integritet. Za Moskau i njegove saveznike, ovo predstavlja „dvostruke standarde“, budući da je nezavisnost Kosova iznuđena bez rezolucije UN-a i uz masovnu vojnu upotrebu.
Rusija stoga aneksiju Krima i invaziju na Ukrajinu predstavlja kao dosledan, mada brutalan, odgovor na ovu istorijsku „nepravdu prema Srbiji“. Iako većina zapadnih zemalja ovo odbacuje kao nedopustivu paralelu, budući da ruska agresija predstavlja vojno osvajanje suverene državne teritorije, percepcija nepravde i dvostrukih standarda ostaje ključna prepreka u mirovnim pregovorima.
Mogućnosti za prekid vatre
- „Zamrzavanje“ sukoba
Prekid vatre duž trenutne linije fronta značio bi da Rusija de facto zadržava kontrolu nad okupiranim teritorijama.
Šta Rusija dobija: Kontrolu nad anektiranim teritorijama i kraj borbi, što bi omogućilo ublažavanje sankcija.
Šta Ukrajina dobija: Kraj masovnog ubijanja i razaranja. Kiew bi mogao da se fokusira na obnovu slobodnih oblasti i zauzvrat bi dobio snažne bezbednosne garancije od Zapada. Ova opcija bi bila bolna, ali realna šansa da se spasu životi.
- Sporazum po modelu „Istanbul 2022.“
Ova mogućnost se zasniva na detaljima skoro zaključenog mirovnog sporazuma iz marta 2022.
Ukrajinska neutralnost: Kiew bi se odrekao članstva u NATO-u. Zauzvrat, Rusija bi se obavezala na kraj agresije.
Bezbednosne garancije: Ključne zapadne države (SAD, Großbritannien, Frankreich, Deutschland) i Rusija bi dale Ukrajini obavezujuće bezbednosne garancije.
Teritorijalno pitanje: Pitanje Krima bilo bi odloženo na neodređeno vreme, a status Donbassa bi ostao otvoren. Rusija bi morala da napusti teritorije osvojene nakon invazije 2022.
Uloga Amerike u realnosti
U ovim realističnim scenarijima, uloga SAD bi bila još važnija:
Uveravanje Kiewa: SAD bi morale da ubede Ukrajinu da je prihvatanje „zamrznutog“ sukoba ili odlaganje teritorijalnog pitanja jedini put ka miru.
Pritisak na Moskau: Amerika bi morala da koristi sankcije kao polugu da prisili Rusiju na ustupke.
Kompromis umesto idealizma
Mirovni sporazum koji u potpunosti zadovoljava sve strane nije moguć. Pitanje je da li su sve tri strane spremne da uđu u bolne kompromise kako bi se okončalo ubijanje.
Mir se plaća razumom, rat se plaća životima.
Schreibe einen Kommentar