Shenzhen APEC Gipfels 2026 darmau/ unsplash
Susret lidera SAD, Rusije i Kine u kineskom Shenzhenu 19. novembra mogao bi da bude jedan od najzanimljivijih diplomatskih događaja ove godine.

Trump želi da pokaže američku snagu i otvori razgovore o nuklearnom naoružanju, Putin traži politički prostor i izlaz iz međunarodne izolacije, dok Xi Jinping želi da Kina potvrdi svoju poziciju nezaobilazne svetske sile. Evropa strahuje da bi o njenoj bezbednosti moglo da se razgovara bez nje. Ali šta svako od njih zaista želi, šta može da ponudi i koliko je realno očekivati veliki dogovor?

Tri predsednika, tri različite računice

Zamislimo na trenutak jednu prostoriju u kojoj sede Donald Trump, Wladimir Putin i Xi Jinping. Ispred njih su dokumenti, diplomatski savetnici, prevodioci i bezbroj detalja o kojima se pregovara mesecima. Kamere čekaju trenutak rukovanja, fotografije će obići svet, a svaka rečenica biće analizirana u Washingtonu, Moskvi, Pekingu i evropskim prestonicama.

Na prvi pogled, to je slika diplomatije. Međutim, iza osmeha i protokola nalaze se tri potpuno različite političke računice.

Sastanak je najavljen za 19. novembar 2026. godine u kineskom Shenzhenu, na marginama samita APEC. Američka strana potvrdila je da Trump želi da razgovara o smanjenju nuklearnog naoružanja, kao i o ratu u Iranu. Istovremeno je iz Washingtona poručeno da se ne očekuje konkretan sporazum o nuklearnom naoružanju.

To je možda najvažniji detalj čitave priče.

Dakle, ne dolaze tri predsednika da potpišu unapred pripremljen istorijski sporazum. Dolaze da razgovaraju, ispitaju mogućnosti i procene koliko prostora postoji za međusobne ustupke.

Ali svako od njih ima drugačiju predstavu o tome šta bi za njega predstavljala pobeda.

Šta žele Amerikanci: Trump traži rezultat koji može da predstavi kao svoju pobedu

Za Donalda Trumpa ovaj susret ima nekoliko dimenzija.

Prva je međunarodna. Američki predsednik želi da pokaže da Sjedinjene Američke Države i dalje imaju vodeću ulogu u svetskoj politici i da mogu direktno da razgovaraju sa dve države koje predstavljaju najveće strateške izazove za Washington.

Druga je unutrašnjopolitička. Trump voli da diplomatiju predstavlja kao lični uspeh. Fotografija sa Putinom i Xi Jinpingom, uz poruku da je pokrenuo razgovore o svetskoj bezbednosti, može biti značajna i za njegovu domaću političku poziciju.

Treća dimenzija odnosi se na nuklearno naoružanje.

Sporazum New START, koji je ograničavao strateško nuklearno naoružanje SAD i Rusije, istekao je 5. februara 2026. godine. Time je nestao poslednji važeći bilateralni okvir te vrste između dve najveće nuklearne sile.

Trump želi širi razgovor koji bi u budućnosti mogao da uključi i Kinu. Međutim, Peking ne pokazuje spremnost da prihvati ista ograničenja kao Washington i Moskva, s obzirom na razliku u veličini njihovih nuklearnih arsenala.

Tu se već pojavljuje prva ozbiljna prepreka.

Amerika bi želela da Kina uđe u sistem razgovora o kontroli naoružanja, dok Kina smatra da se od nje ne mogu očekivati iste obaveze kao od država koje poseduju znatno veće nuklearne arsenale.

Tu je i Iran.

Washington želi da ograniči mogućnost dalje eskalacije sukoba i da zadrži politički uticaj na Bliskom istoku. Trump bi mogao da pokuša da od Putina i Xija dobije podršku za diplomatsko rešenje ili makar za smanjenje tenzija.

Šta bi Amerikanci želeli da dobiju?

  • Početak razgovora o novom okviru za nuklearno naoružanje.
  • Veću kinesku spremnost za strateški dijalog.
  • Rusku saradnju u pitanjima međunarodne bezbednosti.
  • Smanjenje rizika od dalje eskalacije sukoba sa Iranom.
  • Stabilnije trgovinske odnose sa Kinom.
  • Političku potvrdu da SAD ostaju nezaobilazan međunarodni akter.

Šta bi Trump mogao da ponudi? Nastavak trgovinskih pregovora sa Kinom, razgovore o pojedinim ekonomskim ograničenjima i otvaranje diplomatskog prostora za odnose sa Rusijom.

Međutim, to ne znači da je spreman da se odrekne američkih strateških interesa.

Šta želi Rusija: Putin traži povratak u centar međunarodne politike

Za Wladimira Putina ovaj susret ima možda i dodatnu simboličku vrednost.

Rusija se suočava sa zapadnim sankcijama, ograničenim pristupom evropskim tržištima i posledicama rata u Ukrajini. Istovremeno, njena ekonomska i politička saradnja sa Kinom postaje sve značajnija.

Putin želi da pokaže da Rusija nije izolovana i da se o najvažnijim svetskim pitanjima ne može odlučivati bez Moskve.

Njegov interes nije samo da razgovara sa Trumpom. Mnogo je važnije da se Rusija ponovo predstavi kao ravnopravan partner u određivanju budućih bezbednosnih odnosa.

Za Moskvu su važna najmanje tri pitanja: sankcije, Ukrajina i odnos Rusije sa Zapadom.

Putin bi želeo da se otvori prostor za ublažavanje ekonomskih ograničenja, ali i da se razgovara o širem bezbednosnom okviru u Evropi.

Ipak, ovde postoji veliki problem. Američki interesi ne moraju da se poklapaju sa ruskim očekivanjima. Trump može biti zainteresovan za razgovore sa Moskvom, ali to samo po sebi ne znači da će prihvatiti ruske zahteve u vezi sa Ukrajinom ili ukidanjem sankcija.

Šta bi Rusija želela da dobije?

  • Postepeno ublažavanje američkih sankcija.
  • Otvaranje prostora za ekonomsku saradnju sa Zapadom.
  • Političko priznanje Rusije kao nezaobilazne svetske sile.
  • Razgovore o evropskoj bezbednosnoj arhitekturi.
  • Povoljniji diplomatski položaj u vezi sa Ukrajinom.
  • Smanjenje američkog pritiska na Moskvu.

Šta bi Putin mogao da ponudi? Nastavak nuklearnih razgovora, saradnju u vezi sa Iranom i spremnost na određene diplomatske kontakte.

Ali Moskva neće lako odustati od svojih strateških zahteva.

Zato je moguće da Putin bude zadovoljan i samim činjenicom da sedi za istim stolom sa američkim predsednikom i kineskim liderom. Za njegovu unutrašnju političku poruku to može imati značaj čak i bez konkretnog sporazuma.

Šta želi Kina: Xi ne želi da bude ni američki protivnik po svaku cenu, ni ruski mlađi partner

Kineska računica je možda najkompleksnija.

Xi Jinping mora istovremeno da vodi računa o odnosima sa Sjedinjenim Državama, strateškoj saradnji sa Rusijom i ekonomskim interesima Kine širom sveta.

Kina je jedna od najvećih svetskih ekonomija i njena trgovina zavisi od stabilnosti međunarodnih tržišta. Novi trgovinski rat sa SAD mogao bi da donese ozbiljne posledice za obe strane.

Zato Peking ima interes da smanji trgovinske tenzije i sačuva prostor za ekonomsku saradnju.

Međutim, Xi ne želi da prihvati američke uslove koji bi ograničili kineski tehnološki i vojni razvoj.

Posebno je osetljivo pitanje nuklearnog naoružanja. Kina smatra da bi prvo trebalo uzeti u obzir ogromnu razliku između njenih i američkih i ruskih nuklearnih kapaciteta.

Drugi važan interes jeste očuvanje odnosa sa Moskvom.

Rusija je Kini važan partner u energetici, trgovini i međunarodnoj politici. Ipak, Peking ne želi da zbog Rusije ugrozi svoje odnose sa drugim velikim ekonomijama.

Šta bi Kina želela da dobije?

  • Nastavak trgovinskog primirja sa SAD.
  • Smanjenje pojedinih carinskih i tehnoloških ograničenja.
  • Stabilniji pristup međunarodnim tržištima.
  • Očuvanje strateških odnosa sa Rusijom.
  • Veći međunarodni diplomatski uticaj.
  • Izbegavanje direktne konfrontacije oko Tajvana.

Šta bi Xi mogao da ponudi? Nastavak trgovinskih pregovora, određenu saradnju u vezi sa Iranom i razgovore o međunarodnoj stabilnosti.

Ali teško je očekivati da će Kina napraviti ozbiljne ustupke samo zbog jednog susreta.

Za Xija bi već bio uspeh ako se iz Shenzhena pošalje poruka da nijedna velika međunarodna odluka više ne može da se donese bez kineskog učešća.

Evropa i Nemačka: Zašto Berlin ne želi da Trump i Putin odlučuju bez Evropljana?

Dok se u Shenzhenu priprema susret trojice predsednika, u Evropi se postavlja sasvim drugo pitanje: šta ako se o evropskoj bezbednosti razgovara bez Evrope?

Za Nemačku je ovo posebno važno.

Berlin je svestan da se budućnost evropske bezbednosti ne može odvojiti od razvoja događaja u Ukrajini. Svaki sporazum između Washingtona i Moskve koji bi promenio bezbednosnu situaciju na evropskom kontinentu imao bi direktne posledice i za Nemačku.

Nemački kancelar Friedrich Merz i evropski partneri zato insistiraju na tome da Ukrajina mora učestvovati u razgovorima o sopstvenoj budućnosti, a da evropske države moraju imati uticaj na odluke koje se tiču njihove bezbednosti.

Posebno je zanimljivo što je za 19. novembar u Berlinu najavljen sastanak Koalicije voljnih, na kojem će se razgovarati o daljoj podršci Ukrajini, diplomatskim naporima i bezbednosnim garancijama za period nakon rata.

Dakle, istog dana kada bi Trump, Putin i Xi trebalo da razgovaraju u Kini, evropski lideri okupljaju se u Berlinu.

To je politička poruka sama po sebi.

Evropa želi da pokaže da nije samo posmatrač i da neće prepustiti drugima odlučivanje o sopstvenoj bezbednosti.

Šta bi Evropa želela da dobije?

  • Garanciju da se o Ukrajini neće odlučivati bez Kijeva.
  • Očuvanje američkih bezbednosnih garancija.
  • Učešće u budućim razgovorima o evropskoj bezbednosti.
  • Sprečavanje jednostranog ukidanja sankcija Rusiji bez odgovarajućih ustupaka.
  • Stabilnije energetske i trgovinske odnose.
  • Veći evropski uticaj u međunarodnoj diplomatiji.

Evropa ima veliko tržište, finansijske mogućnosti i značajan politički uticaj. Međutim, njena slabost je nedovoljna politička i strateška usaglašenost među državama članicama.

Amerika posmatra globalnu ravnotežu snaga, dok Nemačka i ostale evropske države moraju posebno da vode računa o posledicama po sopstveni kontinent.

To nisu uvek isti interesi.

Iran i Bliski istok: Može li se pronaći zajednički interes?

Iran je jedno od pitanja na kojima bi se interesi tri velike sile mogli delimično preklopiti.

Amerika želi da ograniči iranski nuklearni i vojni potencijal i spreči širenje sukoba.

Kina želi stabilnost zbog trgovine, energetike i svojih ekonomskih interesa u regionu.

Rusija, sa druge strane, želi da očuva odnose sa Teheranom i svoj politički uticaj na Bliskom istoku.

Zajednički interes mogao bi biti sprečavanje dalje eskalacije.

Ali to ne znači da tri države imaju istu predstavu o tome kako treba rešiti iransko pitanje.

Washington bi želeo strože uslove, dok Moskva i Peking ne žele da Iran izgubi svoj politički i međunarodni prostor.

Zato bi eventualna zajednička izjava o potrebi za stabilnošću bila moguća, ali bi konkretan dogovor zahtevao mnogo više.

Ukrajina: Najvažnije pitanje koje možda neće biti za stolom

Možda je najveći paradoks ovog susreta upravo Ukrajina.

Rat koji je promenio evropsku bezbednosnu situaciju mogao bi ostati van glavne teme razgovora trojice predsednika.

Prema američkim najavama, Trump ne očekuje da Ukrajina bude u središtu trilateralnog sastanka.

To, međutim, ne znači da Putin neće pokušati da otvori to pitanje.

Za Moskvu je Ukrajina centralni deo odnosa sa Zapadom. Za Washington je to pitanje koje utiče na odnose sa Evropom, NATO-om i Rusijom. Za Peking je važno da ne izgubi diplomatski prostor ni sa Moskvom ni sa evropskim državama.

Ali postoji jedna stvar koja se ne može zaobići: Ukrajina je suverena država.

O njenoj teritoriji i budućim bezbednosnim garancijama ne može se postići trajan i legitiman sporazum bez učešća Kijeva.

Zato bi svaki razgovor velikih sila o Ukrajini bez ukrajinskog predstavnika mogao imati političku težinu, ali ne bi automatski predstavljao rešenje rata.

Četiri moguća scenarija: Ko bi mogao da izađe kao pobednik?

Kada se uporede interesi svih strana, mogu se izdvojiti četiri moguća ishoda. Ovo nisu prognoze, već analitički scenariji zasnovani na poznatim političkim interesima.

Prvi scenario: SAD ostvaruju najveću korist

Trump uspeva da pokrene razgovore o nuklearnom naoružanju, dobija prostor za diplomatsku saradnju oko Irana i nastavlja trgovinski dijalog sa Kinom.

SAD bi mogle da predstave susret kao dokaz da Washington i dalje određuje tempo međunarodne diplomatije.

Kina bi dobila nastavak ekonomskog dijaloga, a Rusija mogućnost da se vrati u direktne razgovore sa američkim predsednikom.

Evropa bi, međutim, mogla ostati po strani, posebno ako Ukrajina ne bude tema ozbiljnijih razgovora.

Drugi scenario: Rusija dobija najviše

Putin uspeva da otvori razgovore o sankcijama, evropskoj bezbednosti i Ukrajini. Čak i bez njihovog ukidanja, samo pokretanje razgovora o ograničenjima moglo bi biti politički značajno za Moskvu.

Rusija bi pokazala da nije izolovana i da i dalje ima direktan pristup američkom predsedniku.

Najveću zabrinutost u tom slučaju imala bi Evropa, jer bi se o njenoj bezbednosti moglo razgovarati bez njenog odlučujućeg učešća.

Treći scenario: Kina dobija najviše

Xi uspeva da sačuva trgovinsko primirje sa Amerikom, izbegne obaveze u vezi sa nuklearnim naoružanjem i predstavi Kinu kao neizostavnog posrednika u međunarodnim pitanjima.

Peking bi tako dobio diplomatski prestiž bez velikih strateških ustupaka.

Rusija bi ostala važan kineski partner, ali bi njena ekonomska zavisnost od Pekinga mogla dodatno da raste.

Tajvan bi ostao jedna od najosetljivijih tema u odnosima Kine i SAD, čak i ako ne bude otvoren na ovom sastanku.

Četvrti scenario: Mnogo fotografija, malo stvarnih rezultata

Ovo je možda i najrealnija mogućnost.

Tri predsednika razgovaraju, razmenjuju stavove, potvrđuju spremnost za nastavak dijaloga i najavljuju buduće kontakte.

Ne dolazi do konkretnog dogovora o nuklearnom naoružanju, sankcijama, Ukrajini ili Iranu.

Trump može da govori o diplomatskom uspehu, Putin o povratku Rusije za međunarodni pregovarački sto, a Xi o značaju Kine kao domaćina susreta.

Svi dobijaju nešto za svoju javnost, ali se odnosi snaga u svetu suštinski ne menjaju.

Ovaj scenario deluje posebno realno jer su razlike između tri države velike, a međusobno poverenje ograničeno.

ČINJENICE I MITOVI: Šta zaista znamo?

TvrdnjaOcena
Trump, Putin i Xi trebalo bi da se sastanu 19. novembra u Shenzhenu.Potvrđeno
Sastanak je planiran na marginama samita APEC.Potvrđeno
Trump želi da razgovara o nuklearnom naoružanju.Potvrđeno
Iran je među najavljenim temama.Potvrđeno
Očekuje se potpisivanje novog nuklearnog sporazuma.Nije potvrđeno
Putin će dobiti ukidanje sankcija.Spekulacija
Trojica predsednika će odlučivati o budućnosti Ukrajine.Nije potvrđeno
Kina će prihvatiti američke zahteve u vezi sa nuklearnim naoružanjem.Nije potvrđeno
Evropa je potpuno isključena iz međunarodne diplomatije.Preterivanje
U Shenzhenu će biti dogovorena nova podela sveta.Nema dokaza

Svet se ne menja jednim rukovanjem

Susret u Shenzhenu mogao bi da bude važan, ali ne nužno zbog onoga što će biti potpisano ili dogovoreno.

Njegov pravi značaj možda će se videti tek u narednim mesecima, kroz trgovinske odluke, odnose SAD i Kine, položaj Rusije, razvoj rata u Ukrajini i budućnost evropske bezbednosti.

Trump želi da pokaže da Amerika može da razgovara sa svima i da i dalje ima odlučujuću ulogu u svetskoj politici.

Putin želi da dokaže da Rusija nije izolovana i da se bez Moskve ne može razgovarati o velikim bezbednosnim pitanjima.

Xi želi da potvrdi da Kina više nije samo velika ekonomska sila, već i jedan od centara oko kojih se oblikuje međunarodna politika.

Evropa želi da sačuva svoj uticaj i spreči da o njenoj budućnosti odlučuju drugi.

Ko će od njih na kraju biti najveći pobednik, ne može se pouzdano znati unapred.

Možda će se svi vratiti kući sa fotografijama, izjavama i pričom o diplomatskom uspehu. Možda će se otvoriti i neki razgovori koji će kasnije doneti konkretne rezultate.

Ali jedno je sigurno: između rukovanja pred kamerama i stvarne promene svetskog poretka postoji ogromna razlika.

Jer u velikoj geopolitici nije najvažnije ko sedi za stolom, već ko posle sastanka dobije ono zbog čega je uopšte došao.

By admin