Tektonska ploča pleše, a to osećamo direktno pod našim nogama – bar u nekim delovima sveta. Jedna alarmantna nova studija, objavljena u renomiranom stručnom časopisu „Nature Cities“, otkriva zastrašujuće:
Brojni veliki gradovi u Sjedinjenim Američkim Državama kontinuirano tonu. U međuvremenu, istraživači u Južnoj Africi beleže suprotno kretanje – zemlja se podiže. Globalni fenomen čiji su uzroci duboko ukorenjeni u našem odnosu prema prirodnim resursima, čini se.
Dramatičan pad u Severnoj Americi
Naučnici, među kojima je i ekspert Makan Karegar sa Instituta za geodeziju i geoinformacije Univerziteta u Bonu, ispitali su 28 najnaseljenijih gradova u SAD sa više od 600.000 stanovnika. Pedantna analiza satelitskih podataka iz perioda od 2015. do 2021. godine omogućila im je da precizno izmere pomeranja tla u milimetrima. Rezultat je alarmantan: Metropole poput Las Vegasa, Njujork Sitija i Hjustona tonu godišnje više od pet milimetara. Za impozantne nebodere ovih gradova, ovo sporo sleganje bi u budućnosti moglo imati fatalne posledice. Posebno zabrinjava velika površina koja je zahvaćena: U 25 od ispitanih gradova, prema studiji, dve trećine urbanih područja tone.
Hjuston kao tužni rekorder
Grad sa najbržim tonjenjem je Hjuston, Teksas. Ovde više od 40 procenata gradske površine tone više od pet milimetara godišnje, a u dvanaest procenata područja godišnje sleganje iznosi čak deset milimetara ili više. Međutim, pogođeni su i drugi značajni regioni: Područja oko aerodroma Njujork Lagvardija, delovi Las Vegasa, Vašingtona D.C. i San Franciska pokazuju značajna sleganja. Ukupno, u ispitanim, tonućim američkim područjima živi oko 34 miliona ljudi.
Poplave kao gorka posledica
Posledice ovih sleganja tla su već vidljive. U osam najteže pogođenih gradova – Njujork Siti, Čikago, Los Anđeles, Finiks, Hjuston, Filadelfija, San Antonio i Dalas – više od 60 procenata stanovništva živi na tlu koje tone. Od 2000. godine, ovi gradovi su doživeli preko 90 velikih poplava, za koje se prema studiji smatra da su bar delimično posledica sleganja tla. Stvara se začarani krug: Tlo koje tone čini gradove podložnijim poplavama, koje zauzvrat mogu prouzrokovati dalju štetu na infrastrukturi.
Žedno tlo kao glavni uzrok
Uzrok ovog zabrinjavajućeg fenomena prvenstveno leži u smanjenju podzemnih voda. Paralelno sa merenjima visine, istraživači su analizirali eksploataciju podzemnih voda u pogođenim područjima. Rezultat je jasan: Ekstrakcija podzemnih voda za ljudsku upotrebu je 80 procenata odgovorna za sleganje. Kada se tlu oduzme voda, nedostaje potporna sila, a gornji slojevi se sležu. U Teksasu, ovaj problem dodatno pogoršava intenzivna eksploatacija nafte i gasa.
Južna Afrika u usponu: Suprotan trend
Dok se čini da SAD tonu u zemlju, Makan Karegar u Južnoj Africi posmatra suprotan razvoj događaja. Ovde se zemlja godišnje podiže za oko šest milimetara. I ovde istraživači sumnjaju na vezu sa podzemnim vodama – ali sa suprotnim efektom. Kada se zemljište isuši, tlo se širi. Karegar i njegov tim porede ovaj fenomen sa sunđerastom loptom na koju je prethodno izvršen pritisak. Kada se pritisak (voda) ukloni, lopta (zemljina kora) se „vraća“ nagore.
Klimatska kriza kao globalni faktor
Globalno zagrevanje igra ključnu ulogu u ovim složenim procesima. Rastuće temperature dovode do povećanog isparavanja, dok promenjeni obrasci padavina u mnogim regionima dovode do toga da manje vode prodire u podzemne vode nego ranije. Ovo ne samo da može dovesti do opadanja nivoa podzemnih voda i nestašice vode, već utiče i na stabilnost tla. Pored toga, ekstremni vremenski događaji poput jakih kiša i suša se povećavaju i dodatno destabilizuju dostupnost vode. Zabrinjavajući neželjeni efekat je rastuća temperatura podzemnih voda, koja može narušiti kvalitet vode i u ekstremnim scenarijima dovesti do toga da do 600 miliona ljudi u budućnosti više neće moći da koristi podzemne vode kao izvor čiste pijaće vode.
Poziv na održivo delovanje
Saznanja ove studije su jasan poziv na buđenje. Neodgovoran odnos prema našim prirodnim resursima, posebno prema podzemnim vodama, ima ozbiljne posledice po stabilnost naše planete i sigurnost naših gradova. Dok sleganje u SAD već sada dovodi do problema poput pojačanih poplava, uzlazni trend u Južnoj Africi pokazuje da promene u vodnom bilansu mogu imati masivne efekte na zemljinu koru. Klimatska kriza dodatno pogoršava ove razvojne trendove. Krajnje je vreme da globalno preispitamo svoje postupke i razvijemo održive strategije za korišćenje vode kako bismo sprečili buduće katastrofe i zaštitili naša staništa. Tektonska ploča možda pleše, ali moramo osigurati da ne budemo nespremni da posrnemo.
Izvor „AustraAktuell.at“