Da li Austrijanci rade previše? Velika „Heute“ provera rada sada razjašnjava i prikazuje najvažnije činjenice i brojke.
Od godišnje letnje pauze u politici ove godine se gotovo ništa ne oseća – umesto toga, rasprava o radu je buknula: Austrijanci bi trebalo više da rade, to, između ostalog, želi ministar privrede Wolfgang Hattmannsdorfer (ÖVP), koji je nedavno izazvao pometnju oštrim kritikama takozvane „Lifestyle-Teilzeit“ (skraćeno radno vreme zbog životnog stila).
Socijalni partneri, koalicioni partneri i opozicione partije osudile su izjave ministra – pokrenut je pravi radni spor koji se neće brzo stišati. Postavlja se samo pitanje: Ko je zapravo u pravu? Da li Austrijanci zaista rade premalo?
„Heute“ je zato pogledao podatke, uporedio ih sa drugim zemljama EU i u velikoj proveri rada prikazuje činjenice:
Dani odmora i praznici
Prvi uvid u radni vek Austrijanaca daje broj zakonski utvrđenih dana odmora i praznika. Sa ukupno 36 plaćenih neradnih dana (25 dana odmora + 11 praznika), Austrijanci spadaju u evropski vrh. Samo Malta (40), Dänemark (38) i Deutschland (37) imaju češće slobodno.

Zamka skraćenog radnog vremena: Ministar želi upozorenje za zaposlene
Najmanje slobodnih dana u Evropi imaju Mađarska, Estonija, Belgija i Holandija. Zaposleni iz ovih zemalja imaju samo 20 dana odmora godišnje. Na to dolazi još osam zakonskih praznika – što znači ukupno 28 plaćenih neradnih dana.

Prosečno nedeljno radno vreme
Kada su u pitanju slobodni dani, Austrija je na vodećoj poziciji – potpuno drugačije izgleda kada je reč o odrađenim satima. Naime, 2024. godine prosečno nedeljno radno vreme zaposlenih (od 15 do 65 godina) u Austriji iznosilo je 35,7 sati. Time se svrstavaju na četvrto pretposlednje mesto, ali su ipak ispred Deutschland-a (34,8), Dänemark-a (33,5) i Holandije (31,6).

„Ako to svi rade“: Ministar nastavlja sa skraćenim radnim vremenom
Ubedljivo najvredniji su Grci – njihovo prosečno nedeljno radno vreme u 2024. godini iznosilo je 41 sat. Pored Grčke i Poljske (40,1), ne postoji nijedna druga zemlja koja probija granicu od 40 sati. Prosečni prosek EU-27 je 37,1 sat.
Austrija pri vrhu po kvoti skraćenog radnog vremena
Jedan od razloga za nisku vrednost Austrijanaca u prosečnom nedeljnom radnom vremenu je kvota skraćenog radnog vremena. Sa 30,5 odsto, Austrija osvaja srebro u evropskom poređenju. Samo Holandija ima višu kvotu skraćenog radnog vremena sa 42,7 odsto – susedni Deutschland je sa 29,1 odsto na trećem mestu.
Najmanju kvotu skraćenog radnog vremena imaju Hrvatska, Rumunija (obe 3,0 odsto) i Bugarska (1,5 odsto).
Veliki deo u „Lifestyle-Teilzeit“
Austrija je dakle u samom evropskom vrhu. Ova okolnost izazvala je žestoke političke diskusije, jer manje rada šteti ekonomiji, argumentuju neki. To je više puta istakao i ministar privrede Wolfgang Hattmannsdorfer (ÖVP). Zbog toga bi skraćeno radno vreme trebalo da postane manje privlačno, kako bi se „puno radno vreme ponovo isplatilo“.

Važno je napomenuti da ne može svaki Austrijanac koji radi skraćeno radno vreme preći na puno radno vreme, jer mnogi imaju obaveze brige o drugima ili su bolesni. To zna i Hattmannsdorfer: „Ne radi se o radnicima sa skraćenim radnim vremenom koji imaju nekoga za negu, koji moraju da se brinu o detetu ili nisu zdravi.“
Umesto toga, ministar kritikuje onih 25,5 odsto ljudi koji rade skraćeno radno vreme, a koji bi mogli da povećaju broj sati, ali to jednostavno ne žele: „Radi se isključivo o takozvanoj ‚Lifestyle-Teilzeit‘ – dakle, o ljudima koji nemaju nikakve obaveze, a jednostavno kažu: ‚Ne želim više da radim‘.“
Evo koliko su vredni Austrijanci
Pored kvote skraćenog radnog vremena, postoji naravno još jedna ključna tačka koja pokazuje koliko je zemlja vredna: Bruto domaći proizvod (BDP) po radnom satu. On meri produktivnost rada, izraženu kao količina bruto domaćeg proizvoda (BDP) koja se stvara po radnom satu i izražava se u dolarima.

Ovde se pokazuje da su Austrijanci izuzetno produktivni, čak i ako postoji potreba za poboljšanjem u pogledu broja odrađenih sati. U OECD-rankingu (2023) su sa 94,96 dolara ekonomske učinkovitosti po odrađenom satu u gornjoj sredini.
Ubedljivo na vrhu su Irska (149,31 dolar), slede Norveška (132,28 dolara) i Luksemburg (126,45 dolara). Prosečni OECD prosek je 70,62 dolara, a poslednje mesto zauzima Kolumbija sa 21,35 dolara.
Da li Austrijanci rade premalo?
Ko je sada u pravu? Da li su Austrijanci lenji, da li treba više da se radi? Podaci i statistike pokazuju da definitivno ima prostora za napredak – pre svega kada je u pitanju kvota skraćenog radnog vremena, gde su, pored Holandije, lideri. Ali Austrijanci nisu lenji, to statistika produktivnosti jasno pokazuje.
Na kraju se može reći da u nekim oblastima zaista postoji potreba za poboljšanjem i da političari moraju pronaći nova rešenja.
Izvor „AustriaAktuell.at“