Eksplozivan slučaj otkriva: Sirijska višečlana porodica godišnje inkasira preko 100.000 evra socijalne pomoći u glavnom gradu Austrije. Strasti se uzburkale, dok šef FPÖ-NÖ, gospodin Landbauer, zahteva hitan azilantski moratorijum.
Aktuelna otkrića o sirijskoj višečlanoj porodici u Beču, koja navodno mesečno prima neverovatnih 9.000 evra socijalnih davanja, odjekuju Austrijom poput bombe. Dok mnogi Austrijanci moraju da obrnu svaki cent dvaput, ovaj slučaj izaziva zaprepašćeno ogorčenje i žustru debatu o budućnosti našeg socijalnog sistema.
Landbauer odmahuje glavom: „Gubitnička koalicija samo uzima!“
Udo Landbauer, energični šef FPÖ Niederösterreich, ima jasne reči: „SPÖ privlači ekonomske migrante ogromnim sumama novca u glavni grad, a ÖVP-Innenminister sada češće najavljuje stroži kurs azila nego što zaista deportuje izbeglice.“ Sa zajedljivom kritikom dodaje: „Kada je reč o uzimanju novca od radnog naroda i penzionera, gubitnička koalicija se slaže, ali za sopstvene sunarodnike ova vlada ima malo obzira.“ Landbauer nedvosmisleno zahteva hitan azilantski moratorijum. „9.000 evra na račun poreskih obveznika za sirijsku porodicu je šamar u lice vrednim ljudima.“ On ističe pionirsku ulogu Donje Austrije u azilantskoj politici i upozorava: „Potreban nam je azilantski moratorijum na saveznom nivou. Odmah, sada – inače će naš socijalni sistem biti na izdisaju.“
100.000 evra – neto, bez rada!
Razotkriveni slučaj, koji je prvi objavio list „Krone“, naterao je celu zemlju da odmahuje glavom. Navodno, majka, otac i čak jedanaestoro dece primaju mesečno 9.000 evra. Od toga, neverovatnih 6.000 evra otpada na minimalnu socijalnu pomoć (Mindestsicherung), a dodatnih 3.000 evra na dečiji dodatak (Familienbeihilfe). To ukupno iznosi najmanje 108.000 evra godišnje – neto, bez da je porodica odradila ijedan radni dan. Iznos koji za mnoge zaposlene Austrijance ostaje nedostižan san.
Grad Beč ovo objašnjava kratko: „Bečka minimalna socijalna pomoć nudi podršku ljudima u nevolji u vidu finansijske pomoći, kao i saveta i brige socijalnih radnika. Osnova je Bečki zakon o minimalnoj socijalnoj pomoći (Wiener Mindestsicherungsgesetz). Osobe koje nemaju ili imaju premalo prihoda (ispod minimalnih standarda) mogu podneti zahtev za bečku minimalnu socijalnu pomoć.“ Objašnjenje koje u svetlu navedenih brojki izaziva malo razumevanja.
ÖVP: „Nije pravedno!“ – Kritika iz glavnog grada
I u redovima ÖVP-a se javlja otpor. Harald Zierfuß, budući šef kluba odbornika Bečke ÖVP, i odbornica Ingrid Korosec reaguju oštrom kritikom: „Grad Beč konačno mora da uskladi davanja minimalne socijalne pomoći sa saveznim zakonskim propisima.“ Oni ističu nepravdu: „Dok mnogi trenutno moraju da stežu kaiš, s druge strane doživljavamo rastuće opterećenje našeg socijalnog sistema – pre svega zbog davanja osobama koje nikada nisu uplaćivale u sistem. To nije ni pravedno ni održivo – mi se zalažemo za poštenje prema svima koji svakodnevno daju svoj doprinos.“
SPÖ: „Marginalna pojava“? – Ko je đavo, taj i misli loše
Iz kancelarije nadležnog gradskog odbornika Peter Hacker-a (SPÖ) stiže očekivano smirivanje situacije: Govori se o „marginalnoj pojavi“. Više od polovine porodica koje primaju minimalnu socijalnu pomoć ima samo jedno ili dvoje dece. Međutim, ova izjava je brzo opovrgnuta: Navedena višečlana porodica nije usamljen slučaj. Pored nje, postoje još tri porodice sa sličnim brojem članova. Samo dvanaestoro dece – to u Beču (još) nije realnost.
Otkriće lista „Heute“: Deja vu zaprepašćenja
Aktuelni slučaj nije presedan. Mesecima ranije, otkriće lista „Heute“ izazvalo je pometnju, kada je obelodanjeno da je devetočlana sirijska porodica u Beču primala 4.600 evra minimalne socijalne pomoći. Taj slučaj je nedeljama držao političare u neizvesnosti. On je izašao na videlo jer je porodica želela da se ponovo useli u bečkom okrugu Landstraße i morala je da dostavi dokaz o prihodima stanodavcu. Tada je papir pokazao: Dve odrasle osobe su mesečno primale 809,09 evra + po 51,01 evro dodatka, jer su maloletnici živeli u domaćinstvu. Uz to je dolazilo po 312,08 evra po detetu (za jedno dete porodica nije imala pravo), a povrh svega 995,46 evra za pomoć za stanarinu (Mietbeihilfe).
Dok su se hiljade radnih građana nervirale, institucije poput Volkshilfe-a su to videle drugačije – naime, da je porodici zapravo potrebno mnogo više novca mesečno. Govorilo se o 6.800 evra neto – što bi bilo oko 12.000 evra bruto. Gledište koje je za mnoge poreske obveznike jednostavno neshvatljivo.
Socijalna država na raskrsnici?
Slučaj sirijske višečlane porodice i s tim povezana gigantska socijalna davanja postavljaju goruća pitanja o pravičnosti i održivosti našeg socijalnog sistema. Dok se političari bore za objašnjenja i prebacuju krivicu jedni na druge, u narodu raste zabrinutost da sistem preopterećuje one koji ga finansiraju, a nagrađuje one koji nikada nisu doprineli. Moratorijum na azilantske zahteve na saveznom nivou i temeljna reforma socijalnih davanja čine se hitnijim nego ikad, kako bi se sprečio preteći kolaps i kako bi se vrednim ljudima u Austriji ponovo dao osećaj da se njihov doprinos ceni. Debata je planula – i brzog kraja nema na vidiku.
Izvor „AustriaAktuell.at“