Dronovi, sabotaža i dezinformacije: Urs Vögeli vidi Evropu već usred „puzajućeg rata iscrpljivanja“.
Već tri i po godine se ista rečenica čuje u bezbednosno-političkim krugovima: „Imamo rat u Evropi.“ Ipak, politikolog Urs Vögeli primećuje da ozbiljnost situacije još uvek nije doprla do velikog dela stanovništva – na primer, u Švajcarskoj, gde analizira barometar zabrinutosti. Njegova trezvena dijagnoza je: „Hibridni rat je odavno pred našim vratima – ali mnogima to nije opipljivo.“
Puzajući rat iscrpljivanja
Vögeli nudi konkretne primere za ovaj nevidljivi sukob: viđanja dronova na evropskim aerodromima, sabotaža podmorskih kablova, stalne kampanje dezinformacija ili misteriozni incidenti sa balonima iznad Litvanije. On ove incidente klasifikuje kao deo „puzajućeg rata iscrpljivanja“. Pravno gledano, ovo možda nije rat, ali Vögeli naglašava: „Granice između rata i ne-rata se zamagljuju. Upravo ta neodređenost deli politiku, institucije i društvo.“
Preopterećenost institucija
Politolog je uveren da će se ova nejasnost samo povećavati. Najveću opasnost ne vidi u direktnoj ruskoj invaziji na Poljsku ili Estoniju, već u nesposobnosti delovanja društva i institucija. „Izazovi se povećavaju, a naši sistemi nisu spremni za to,“ kaže Vögeli.
Centralni problem leži u tradicionalnoj logici odgovornosti, koju hibridne pretnje razbijaju. Vögeli pita: „Ko je odgovoran kada se dronovi pojave u našim susednim zemljama? Policija? Vojska? Bezbednost aerodroma? Prvo izgleda kao zadatak za jednu određenu službu, a onda opet za sve. I na kraju se niko ne oseća zaista odgovornim.“
Rat kao umetnost i strategija
Evropa razmišlja previše kratkoročno i tradicionalno. Ovu poziciju ciljano koriste države poput China. Vögeli identifikuje samostalno stvorene zavisnosti, na primer kod kritične infrastrukture i energije, kao evropsku „Ahilovu petu“. To dovodi do nezgodne situacije: „Ako reagujete preoštro, to je preterano i štetite sami sebi. Ako reagujete preslabo, smatrate se nesposobnim ili se možete optužiti za dvostruke standarde.“
Zemlje poput China, s druge strane, neguju šire razumevanje rata, prema Vögeliju. Tamo rat nije samo tehnika, već i vrsta umetnosti. „Ključno je kako se postupak ispriča, inscenira, kakva se priča stvara.“ Slične strategije Vögeli prepoznaje kod ličnosti kao što je Donald Trump, na primer u slučaju Venecuele, gde se namerno zamagljuju razlozi za napade na brodove – droga, nafta, teror, geopolitika. „Ne zna se tačno – i upravo je to cilj strategije.“
Dve strategije za Evropu
Da bi se suprotstavio ovom razvoju, Vögeli vidi dve paralelne i neizbežne strategije za Evropu:
- Dijalog i Razumevanje: Mora se ojačati dijalog sa stanovništvom. „To se ne može narediti odozgo.“ Građani moraju razumeti kako funkcionišu moderni sukobi i koju ulogu Evropa u njima igra, i to kroz jasnu komunikaciju, dobre priče i zajedničko razumevanje pretnje.
- Kapaciteti i Razvoj Industrije: Evropa mora ojačati svoju industrijsku osnovu kako bi ponovo postala nezavisnija, na primer u proizvodnji sopstvenih ratnih brodova. Vögeli ilustruje neophodnost trenutnog delovanja radi buduće sposobnosti: „Moramo sada pritisnuti prvi taster, da bismo za pet godina mogli pritisnuti sledeći.“ Faktor vremena je ključan.
Preteća Sudbina Piona
Ako Evropa ne preduzme ništa, zavisnost će se povećati, prema Vögeliju – pre svega od China. Sukobi se približavaju Evropi, pritisak raste, a manevarski prostor se smanjuje. Pesimistična vizija politikologa: „Tada nećemo moći ništa da kažemo. Evropa bi postala pion.“
Hibridni rat je realnost koja evropske institucije dovodi do granica. Samo jačanjem industrijskih kapaciteta i stvaranjem zajedničkog razumevanja pretnje u stanovništvu može se osigurati sposobnost delovanja. Vreme ističe.
Izvor „heute.at“
Austrija Aktuell: Budnost je nova sigurnost.