Jedenje u ranim večernjim satima u našem društvu često se smatra rezervisanim za penzionere ili jednostavno – „nekul“. Ekipa koja prati trendove u lokalima se po pravilu pojavljuje tek onda kada kuhinja već polako razmišlja o zatvaranju. Naša autorka prezire ova nepisana pravila i čvrsto se drži svog ličnog „baba-ritma“.
Priznanje holivudskih zvezda
Sve pohvale za Gwyneth Paltrow. U podkastu Amy Poehler pod nazivom „Good Hang“, poznata glumica je otvoreno priznala da neverovatno voli da večera već u 18 časova. „Uglavnom rezervišem za šest“, otkrila je tada voditeljka Amy Poehler šapatom. „I ja isto“, zaverenički je uzvratila šapatom Gwyneth Paltrow. Amy Poehler je na to dodala: „Volim da budem prva u restoranu.“ Paltrow je sve to nadmašila rečima: „Juče sam uspela da stignem čak u 17:45.“ Da se pitala naša autorka, ove dve dame su slobodno mogle da zaobiđu šaputanje. Za nju je, naime, i 18 časova već pomalo kasno. Kada može da bira, najradije rezerviše sto direktno za 17 časova.
Mit o sumornoj hrani iz staračkog doma
Prema trenutnom društvenom konsenzusu, rani izlasci se nikako ne smatraju posebno kul ili normalnim. U 17 časova u većini lokala vlada apsolutna tišina. Mnogi restorani u to vreme još uvek nisu ni otvorili svoja vrata. Ko danas drži do sebe, seda za sto najranije u 19 časova ili čak kasnije. Što je veče starije, to gosti deluju važnije. U krugu prijatelja naše autorke često su padale rečenice poput: „U 17 sati se jede samo u staračkom domu ili u bolnici.“
To možda i objašnjava ovo kolektivno šaputanje kada je ova tema u pitanju. Veoma rano vreme za večeru automatski povezujemo sa grupama ljudi za koje važi stereotip da po ceo dan nemaju šta da rade. Sa druge strane, oni koji su u punoj snazi, grade karijeru i brinu o deci, navodno tek oko 20 časova stignu uopšte i da pomisle na hranu. To se može posmatrati tako. Ali se može posmatrati i potpuno drugačije.
Potpuna kontrola nad sopstvenim danom
Autorka ne želi da ikada ima toliko obaveza da joj odlazak u restoran bude moguć tek u 20 časova. Radnim danima njeno idealno vreme za spavanje je između 21 i 22 časa, jer alarm ujutru zvoni već u 6 sati. Da bi u to vreme mogla dobro da spava, njen poslednji obrok – prema savetima stručnjaka i ličnom iskustvu – treba da bude između 17 i 18 časova. Kada, dakle, u 17 časova opušteno sedi u restoranu, to u prevodu znači: njoj u životu ide odlično. To je znak da je dan prošao bez stresa i najava za noć u kojoj će se dobro naspavati.
Kontradiktornost društva uspeha
Ovde vlada masovna društvena kontradiktornost. Ko ujutru dugo spava, brzo biva proglašen lenjim. Noćne ptice su često stigmatizovane. Sa druge strane, ranoranioci uživaju ugled veoma disciplinovanih i ambicioznih ljudi. Ali kako se to uklapa? Koji to čovek odgovara ovom idealu, pa ujutru u 6 sati iskače iz kreveta pun energije, nakon što je do ponoći uživao u bogatoj večeri?
Rana večera u 17 časova nije znak dosade, već čist kvalitet života i svesno življenje u trenutku. Ona obezbeđuje opušten završetak dana i bolji san. Ko ima hrabrosti da pliva uzvodno i ne prati masu koja kasno večera, dobija dragoceno vreme za sebe. Na kraju krajeva, svako bi trebalo da ima pravo da, bez imalo srama i bez šaputanja, jede tačno onda kada to njegovom telu najviše prija.
Izvor „brigitte.de“
AustriaAktuell: Brzo informisani, bolje orijentisani.